Već dugo vremena postoji ideja da se ukaže posebna pažnja na jednu posebnu osobu. Inspirisao je dobrotom i bio je ustrajan u činjenju dobra i učenju, savjestan građanin, kontinuirano poduzetan, održivo radan i human i kao takav inspirator ove cijele ideje o fondaciji i okupljanju u dobroti.

Ibrahim h. Ramić
 rođen je prvih godina dvadesetog stoljeća, tačnije 15. februara 1909. od oca Husejina i majke Šahe kao prvo od šestero djece u mjestu Grabovac kod Prijedora/Bosna u tadašnjoj Carevini Austro-Ugarskoj. Rastao je među planinama Kozarom i Grmečom u mirnom mjestu nadomak grada bogatim vodom, grabovim drvećem i rijekom Sanom. Nosio je ime po prvom naseljeniku mjesta Grabovac kod Prijedora, koji je zabilježen kao Ibrahim sin Husejina u popisu domaćinstava Vrbaške nahije iz 1604. godine. Preživjeli je nepristrasni svjedok tri rata koji su zahvatili njegov zavičaj.

Ibrahim je bio zemljoposjednik i održivi poljoprivrednik, poslovođa u rudniku željezne rude u Ljubiji, poduzetnik stolar i priznati majstor i edukator. Obavio je i Hadž i posjetu svetom mjestu u Meku. Porodični otac sa sedmero djece, četiri sina i tri kćeri sa kojima do ovog trenutka broji i dvadesetpet unuka , četrdesetosam praunuka i devet prapraunuka. Uzorito moralni suprug, otac, sin, brat, did, svekar. Vrijedan i uvijek solidaran komšija, predradnik, kolega i prijatelj. Zadnje godine i dane života je živio kod svog najstarijeg sina Saida u Bremerhafenu u Njemačkoj i na umro je 24. augusta 1999. god. Ukopan je na mjesnom groblju Grabovac i bio je jedan od prvih povratnika u svoje rodno mjesto. 

Mnogo je anegdota iz života hadžije Ibrahima koje su motivisale i opravdale pokretanje ovakve inicijative, ali ovdje ćemo podcrtati samo nekoliko njih. Iako je živio u veoma teškom periodu između ratova, imao je mnogo djece, bio materijalno održiv na osnovu svoje poduzetnosti i rada, te pun životnog zadovoljstva. Od plate koju je primao kao poslovođa u rudniku Ljubija odvajao je u dobrotvorne akcije. Preko trideset duluma zemlje, sa avlijom i bosanskom kućom na sprat, sa radionicom i svim pratećim objektima su krasile njegovo vlastitim snagama izgrađeno gazdinstvo. Uvijek je imao pčelinjak sa dvadesetak košnica iz kojih je vadio i dijeio med. Često je donirao u dobra djela i bio je sa svojim rođacima pokretač obilježavanja mnogih događaja i izgradnje društveno korisnih objekata. 

Volio je čitati i volio je da mu drugi čitaju. Bio je vrstan i prepoznatljiv majstor tesar. Njegova ljubav prema učenju i poslu je bila prepoznatljiva, tako da je prije drugog svjetskog rata bio predložen od strane čelnika u Prijedoru da ide na školovanja u Beograd, kao uzoriti građanin. Negova građanska nepristrasnost za vrijeme drugog svjetskog rata je bila javno priznata. Kada je nedužno optužen i poveden na strijeljanje, komšije su stali u njegovu odbranu i nisu dozvolili da bude odveden.

Ovom fondacijom želimo zabilježiti, oživiti i nastaviti dobra djela generacija i ljudi koji su bili svjedoci jednog vremena. Ibrahim hadžija Ramić je jedan od njih. Nadamo se da ćemo pronaći i zabilježiti i mnoge druge dobre ljude.

Plemenita porodica Ibrahima h. Ramić i prijatelji su Osnivači Fondacije da 
podržava dobrotvorne akcije te čuva  održivost zavičaja i porodičnih dobrih dijela. Prilikom osnivanja Fondacije zabilježena je iskrena moralna podrška od mnogobrojnih članova. Ističemo posebnu finansijsku podršku osnivanju Fondacije članova koji su okupljeni u savjetodavnoj Skupštini. Osnivači su Fondaciju posvetili činjenju dobrih dijela i sjećanju na porodicu i dobre ljude.
Želimo da oni budu izvor dobrote, a ovo njihovo djelo rijeka dobrote.
Njima i svima koji podrže rad ove Fondacije neka se višestruko uzvrati kroz zdravlje, sreću, ugled, uspjeh i blagostanje.
0 0